Materijali koji se obično koriste za komponente kalupa uključuju volfram čelik, brzorezni čelik, čelik za ležajeve, nehrđajući čelik, mesing, metalne legure, opružni čelik i karbidni čelik. Specifični razredi materijala uključuju brzorezni čelik SKH51, SKD11 i DC53, dok se specijalni materijali kao što je ASP-30 mogu prilagoditi.
Komponente kalupa moraju ispunjavati nekoliko osnovnih zahtjeva performansi. Otpornost na habanje jedno je od najvažnijih i najvažnijih svojstava kalupa. Tvrdoća je glavni faktor koji utiče na otpornost na habanje, a koji je takođe povezan sa vrstom, količinom, morfologijom, veličinom i distribucijom karbida u materijalu. Kalupi moraju imati visoku čvrstoću i žilavost kako bi spriječili iznenadni lomljivi lom tokom rada. Žilavost kalupa uglavnom ovisi o sadržaju ugljika, veličini zrna i mikrostrukturi materijala.
Performanse loma kalupa od zamora uglavnom zavise od njegove čvrstoće, žilavosti, tvrdoće, sadržaja inkluzija u materijalu i tehnologije obrade. Visoke radne temperature kalupa mogu smanjiti tvrdoću i čvrstoću; stoga, materijal kalupa treba da ima visoku otpornost na kaljenje kako bi se osigurala visoka tvrdoća i čvrstoća na radnim temperaturama. Toplotni zamor je jedan od glavnih načina kvara kod vrućih-obrađenih kalupa; ovi kalupi trebaju imati visoku otpornost na termički zamor. Neki kalupi, kao što su plastični kalupi, sadrže elemente poput hlora i fluora, koji se razlažu kada se zagreju, oslobađajući veoma korozivne gasove koji erodiraju površinu šupljine kalupa.
Zbog toga moraju biti otporni- na koroziju. Nadalje, visoko{2}}komponente kalupa imaju izuzetno visoke zahtjeve za preciznost obrade; na primjer, tolerancije dimenzija mogu doseći ±0,001 mm, koaksijalnost unutar 0,002 mm, a hrapavost površine može doseći Ra0,025.